Poremećaji ličnosti

Svaki čovjek se nastoji sa stresovima nositi na neki svoj način koji može biti frekventan pa tako npr. neki ljudi na neugodnu situaciju reagiraju tražeći nečiju pomoć. Ostali pak pretpostavljaju da mogu sami rješiti. Postoje također ljudi koji umanjuju probleme, dok s druge strane postoje i oni koji ih prikazuju većima nego što jesu, odnosno jednostavnim rječnikom, preuveličavaju.

Ima ljudi koji su skloni da na tešku situaciju odreagiraju uvijek na sličan ili isti način, međutim ipak većina pokušava s drukčijim pristupom rješenju problema ako se pokazalo da prva reakcija nije bila djelotvorna. S druge strane, ljudi s poremećajem ličnosti se ne mogu prilagoditi realnosti što utječe na njihov način djelovanja. Tako njihova mišljenja i ponašanja s loše prilagođenim postupcima postaju vidljiva već u dobi ranog odrastanja, a obično ih prate kroz cijeli život. Takve osobe vrlo često imaju poteškoće u međuljudskim i društvenim odnosima i na radnom mjestu.

Često je slučaj da ljudi s poremećajem ličnosti nisu uopće svijesni način na koji se ponašaju nije ispravan, već upravo suprotno, oni vjeruju da su njihovi postupci ispravni. Zbog toga njihovo ponašanje često uzrokuje drugima poteškoće pa ih članovi obitelji ili netko drugi upućuju po psihijatrijsku pomoć.

Mnogo je posljedica poremećaja ličnosti kod ljudi a neke od njih su:

 

-          Ranjivi su na slomove uslijed stresa, pa tako vrsta psihijatrijskog poremećaja (depresija, psihoza ili tjeskoba) ovisi djelomično o vrsti poremećaja ličnosti.

 

-          Često se ne pridržavaju propisanog načina liječenja, a ako ga i slijede u pravilu slabije reagiraju na propisane lijekove nego što je to predviđeno.

 

-          Odbijaju preuzeti odgovornost za svoje ponašanje ili budu previše sumnjičavi pa su često slabo povezani sa svojim doktorima. Takva osoba često okrivljava doktora, ne vjeruje mu te ga na kraju i napušta.

Tipovi poremećaja ličnosti su paranoidni, shizoidni, shizotipalni, narcistički, protudruštveni, granični, izbjegavajući (inhibirani), ovisni, opsesivno-kompulzivni i pasivno-agresivni. Poremećaj podvojene ličnosti je pak nasuprot prethodno navedenima potpuno drugačiji poremećaj.

Paranoidna ličnost

Ljudi kod kojih je prisutna paranoidna osobnost često svoje vlastite sukobe i neprijateljstva prenose na druge. Imaju cilj da pronađu loše namjere u svakidašnjim pa čak i pozitivnim djelima drugih osoba.

Shizoidna ličnost

Ljudi kod kojih je zastupljena  shizoidna osobnošću povučeni su u sebe i osamljeni. Emocionalno su vrlo hladni i često nisu društveni. Zabavljaju ih njihove vlastite misli te su puni straha od blizine i intimnosti s drugim ljudima. Uobičajeni mehanizam njihovog razmišljanja je maštanje.

Shizotipalna ličnost

Ljudi s ovakvom vrstom poremećaja izdvojeni su društveno pa čak i emocionalno. Ljudi s ovim poremećajem imaju često i paranoidne ideje. Ipak, većina odraslih sa shizotipalnom osobenošću ne pređu u shizofreniju.

Narcisoidna ličnost

Ovi ljudi imaju osjećaj „nadmoćnosti“ i pretjerano vjerovanje u svoju vlastitu vrijednost. Često su krajnje osjetljivi na poraz ili kritiku pa se mogu razbjesniti i postati depresivni. Njihovo je ponašanje prema drugim osobama obično napadačkog karaktera.

Asocijalna ličnost

Osobe s protudruštvenom (psihopatskom ili sociopatskom) ličnosti pokazuju bezosjećajni obzir prema osjećajima drugih osoba. Slabo podnose razočaranje te ne osjećaju grižnju savjesti ili krivnju zbog štete koju nanose ostalima. Za razliku od toga oni okrivljavaju druge te kažnjavanje kod njih rijetko uzrokuje promjenu ponašanja.

Zbog problema i štete koju nanose ostalima svojim protivdruštvenim ponašanjem obično ne osjećaju grižnju savjesti ili krivnju. Štoviše, oni glatko pojednostavljuju svoje ponašanje i okrivljavaju druge. Njihove odnose prožimaju nepoštenje i prevara. Razočaranje i kažnjavanje rijetko kod njih uzrokuju promjenu ponašanja.

Razlog za njihovo krivo ponašanje je često što su kao djeca bili emocionalno zanemareni ili fizički zlostavljani.

Granična ličnost

Ovi ljudi su nesigurni u viđenju samih sebe, međusobnim odnosima, raspoloženjima… Ovaj poremećaj postaje vidljiv kod odrasle osobe u ranijim godinama. Često osjećaju da se nitko za njih ne brine, osjećaju se osamljenima i napuštenima.

Izbjegavajuća ličnost

Ovi ljudi boje se započeti odnose ili bilo što novo zbog opasnosti od odbacivanja i razočaranja.

Ovisna ličnost

Kod ovih je ljudi karakteristično da prepuštaju odluke i odgovornosti drugima, odnosno nedostaje im samopouzdanja i nisu sigurni u svoje postupke. Neskloni su izraziti mišljenje, čak kad ih i imaju.

Opsesivno-kompulzivna ličnost

Ovi ljudi su često pouzdani i metodični ali se teško privikavaju na promjene. Opsesivno-kompulzivnom osobnošću smatraju se slučajevi gdje ljudi svoje odgovornosti shvaćaju tako ozbiljno da ne mogu podnijeti.

Pasivno-agresivna ličnost

Ove osobe sa imaju prikrivenu namjeru kontroliranja ili kažnjavanja bližnjih. Često pristaju izvesti zadatke koje ne vole raditi. Takvo ponašanje obično služi izražavanju sakrivenog neprijateljstva.

Termini pri pretraživanju:

podvojena ličnost, podvojena ličnost simptomi, podvojene licnosti, podvojena ličnost simptome, simptomi podvojene ličnosti, poremećaji ličnosti, poremecaj podvojene licnosti, podvojena osobnost, shizoidna licnost, narcisoidna licnost, podvojenost ličnosti, paranoidna licnost, poremećaj ličnosti, pasivno agresivna licnost, poremecaj podvojena licnost,

Add a Facebook Comment

Comments

  1. Princ99 says:

    Poštovani, prilično sam uvjerena da mi mama ima “paranodni poremećaj ličnosti” ,Ako nije to to, voljela bih da mi kažete što je prema ovome što sam napisala, ako je moguće. To već traje nekih 6,7 godina, no, u zadnjih godinu dana su se stvari pogoršale. Nitko iz obitelji ne može pričati s njom jer po njoj svi ju napadamo, i ona jednostavno ne vidi razliku kad joj netko kaže nešto loše ili nešto dobro. Ljutita je po cijele dane, ako joj nešto ne odgovara, vrijeđa sve oko sebe. Ako shvati da je zaboravila nešto kupiti i napraviti, to je kaos u kući. Nije joj bitno vrijeme ni mjesto. Jednostavno stvari su izmakle kontroli, ona ne želi ni čuti za odlazak psihijatru, jer je po njoj moguće da smo svi mi u obitelji ludi jedino je ona zdravog razuma. Hoću Vas pitati što i kako dalje? Jel mi vrijedi otići kod doktorice opće prakse posavjetovat se ili što? Svaki savjet će mi biti od velike pomoći.
    Hvala

  2. Ivan says:

    postovana vasa mama vjerojatno ima psihozu, shizofrenu mozda jer nije svjesna da je bolesna.ljecnicka pomoc je nuzna ali je problem sto ona ne zeli ljecenje.

Speak Your Mind